U Spomen-parku Jama Ičići 24. travnja 2025. održana je svečana komemoracija u znak sjećanja na 37 mladih ljudi koje su, pred sam kraj Drugog svjetskog rata, pripadnici nacističkih postrojbi mučki ubili i njihova tijela bacili u jamu. Ova memorijalni događaj, u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije (UABA), ujedno je označio početak obilježavanja 80. obljetnice oslobođenja Opatije.
Učenice Gimnazije Eugena Kumičića pročitale su imena stradalnika, koji su tragično ubijeni samo dan prije no što se osloboditeljska 2. dalmatinska brigada iskrcala u Brseču i započela oslobađanje našeg zavičaja. Opatija je oslobođena četiri dana kasnije, 28. travnja 1945.
Uz gradonačelnika Fernanda Kirigina i njegovu zamjenicu Kristinu Đukić, predsjednika SABA-e Primorsko-goranske županije Dinka Tamaruta, članove opatijskog UABA, UDVDR-a Opatija i predstavnike policije, svijeće su zapalili i predstavnici Javne vatrogasne postrojbe Opatija.
Vađenje tijela stradalnika iz Jame Ičići simbolički se smatra prvom intervencijom tada tek oformljene opatijske profesionalne vatrogasne jedinice. U monografiji DVD-a Opatija iz 1976. godine zabilježeno je svjedočanstvo vatrogasca Ivana Malinarića koji opisuje kako su, suočeni s teškim uvjetima i mučnom intervencijom, tri dana izvlačili posmrtne ostatke 37 žrtava, nastojeći im pružiti dostojan ispraćaj:
Njemački okupatori streljali su 24. IV. 1945. godine u Ičićima 37 rodoljuba. U Ičićima nalazi se jama duboka oko 8 metara do koje vodi oko 20 metara dugi podzemni hodnik. Iz jame vodi kanal do morske obale. Jama i tunel iskopani su još za vrijeme Austro-Ugarske.
Okupatori su rodoljube pojedinačno dovozili do ruba jame, streljali i ubacivali u jamu. Nakon krvavog čina, gornji ulaz su zatrpali miniranjem, ne znajući da postoji i donji izlaz na more.
Početkom maja 1945. godine dobili smo nalog od OZN-e da pođemo na ovo mjesto da ustanovimo stanje i uzrok intenzivnog smrada koji se odatle širio.
Na spomenutom mjestu, njemački su zarobljenici otkopavali gornji ulaz. Budući da je bilo kasno otišli smo da se vratimo 4. maja 1945. godine ujutro. Do tog vremena, njemački zarobljenici su već prokopali gornji ulaz u jamu.
Kod pripremanja spuštanja vatrogasaca u jamu, jedan mještanin obavijestio nas je da se do jame može lakšim načinom stići kanalom sa strane.
Ja i Rudi Köraus ušli smo sa te strane ali smo zbog vode morali načiniti dva mosta za prijelaz preko lokvi.
U jami smo naišli na kup leševa u raspadanju. Pristupili smo odmah njihovu vađenju. Prvi dan izvukli smo 12 leševa, postavljali ih na slamarice i kasnije na nosilima iznosili van. Vađenje leševa trajalo je tri dana.
Sveukupno smo iznijeli posmrtne ostatke 37 rodoljuba. Budući da su leševi bili u raspadanju, teško se je moglo ustanoviti identitet pojedinog pokojnika.
Vađenju leševa prisustvovali su ljudi iz Grobinštine koji su tražili svoju nestalu omladinu.
Prilikom vađenja u Ičićima našli smo dvojicu streljanih nešto udaljenu od hrpe što potvrđuje da prilikom streljanja nisu odmah bili mrtvi, već su se pokušali spasiti pužući prema izlazu na more. Ti su leševi bili nešto bolje očuvani.
Tih dana vadili smo i nekoliko ukopanih na Lisini i na padinama Učke, koje smo nakon vađenja predavali rodbini.
U isto vrijeme kada su bili strijeljani rodoljubi u Ičićima, nestalo je naime i nekoliko omladinki iz Grobinštine, koje su njemački okupatori streljali u Brgudima – Kostabela i tamo zatrpali kamenjem.
Ekipa vatrogasaca koja je sudjelovala u intervenciji u Jami Ičići u svibnju 1945. godine
